U Njenu Sobu Uđem Tiho...

ponedjeljak, 29.12.2008.

Tom

Dosta sam, moram priznati, razmišljao o tome da li da napišem post o jednom čovjeku koji je meni zaista bio super frend u davna vremena, jer sam svjestan toga da je na Mravcu bio zaista mali broj ljudi koji su simpatizirali ovog čovjeka, ali sam se ipak odlučio napisati i par riječi o njemu jer je čovjek bio legendaran, ako ne prema drugima, onda barem prema meni.
Nastavljamo u dalmatinskom štihu, budući da je nakon Julije na red došao još jedan Dalmatinac - Tom! I on je isto, poput Julije, rođeni Splićanin, iako ljudi koji su ga dobro znali to po njegovom govoru i načinu pisanja ne bi skužili nikada, jer je pisao sasvim normalnim, književnim jezikom. Čovjek je to kojega znam praktički od svog prvog dana na Mravu, iako je prva osoba koju sam na Mravu primijetio bio Crni, ali sa Tomom sam se upoznao prije nego sa Crnim. Pa sad vi mene pitate kakav je taj Tom bio kao osoba? Pa ne mogu vam reći da je bio baš neki hvale vrijedan čovjek, iako prema meni nije, što bi se reklo, bacio ni najmanje mrvice nepravde. Prema meni je oduvijek bio fin, dobar čovjek, kao da sam neka velika i uvažena ličnost za njega, poput predsjednika, nikada mi niti jednu lošu riječ nije rekao i to je ona stvar za koju mu stvarno treba čestitati, ali zato je prema drugima uvijek bio osoran i grub, kao da je morao nadoknaditi ono potrošeno vrijeme na dobrotu. Inače ja Toma nikada ne bi proglasio lošom osobom, jer čovjek zaista nije loš. Nije on bio neki debil ili kreten prema drugima, nego je samo volio malo "podjebavati", i to na onaj blaži način. Sjećam se jedne zgode kad smo na Mravu bili Ančy (moja šogorica), Tom i ja. Budući da je moja šogorica tada imala svega 13 godina, a Tom je dosta stariji od nje, on je nju zaista vrijeđao na taj način da joj je govorio da je balavica i takve stvari, da on tako misli i da ga briga što drugi misle (iz riznice sjećanja prenosim dio tog dijaloga: Tom:"Ti si za mene balavica ako imaš 13 godina, možda za Freddyja nisi jer ti je on bliži po godinama, ali ja tako mislim i kod toga stojim"). Naravno, odmah sam stao u obranu svoje šogorice i posvađao se s Tomom, jer mi je smetalo njegovo ponašanje prema Ančy. Naravno, ne kažem ja da čovjek nema pravo izraziti svoje mišljenje, ali ako je nešto slično ovome, onda je bolje šutjeti. A Tom je bio takav, kad mene nije bilo na Mravu, uvijek se ponašao tako. Čim bi ja došao na Mrav, odmah bi postao fin prema meni i pričali bi sasvim normalno. Nikad se nije ponašao tako loše u mojem prisustvu. Zaista ne razumijem zašto je tome tako. Vjerojatno neki odraz poštovanja? Ne znam stvarno, ali znam da se i Lana meni žalila nekoliko puta na njega da svima "spušta", da je bezobrazan i te stvari. S njim su probleme imali i Julija (koja se opasno posvađala s njim, navodno jer je Tom bio nešto napastan prema njoj) i Iva (jer je stala u obranu svoje prijateljice Julije i posvađala se s Tomom). Ali kažem vam, prema meni je uvijek bio normalan, normalno smo pričali o svemu, čvarcima, kuglanju, udicama... Tom je bio veliki ljubitelj čvaraka i o njima je stalno pričao, a kad sam mu spomenuo da me jako zanima kuglanje i da bi se volio baviti s tim, čovjek je odmah uletio u ekstazu veselja, jer i on obožava kuglanje! Preporučio mi je jednu kuglanu u Zagrebu koju sam i potražio po gradu, ali sam ipak odustao od kuglanja. Za njega sam oduvijek bio mesar, jer sam uvijek u početku govorio da želim postati mesar jednoga dana... I tako unedogled
Kako god bilo da bilo, Tom će ostati zapamćen kao moj prvi frend na Mravu, i da se zna, drago mi je zbog toga što nismo nikada imali problema, ali i kudim ga zbog njegovog ponašanja prema drugima...

- 12:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 23.12.2008.

Juliett (Julija)

Bilo je to jednom davno, jako jako davno, kada sam na Mravcu upoznao jednu zanimljivu, nježnu i nadasve posebnu osobu, za koju tada još nisam ni mogao pretpostaviti koliko je dobrote u njoj sakriveno. Ali kako nakon nekog vremena i boca bačena u more jednom dopluta do neke obale, tako sam i ja redom upoznavao odlične osobine ove osobe. Za sve ljude koji možda ne znaju, Julija je rođena Splićanka i u sebi sakriva pravi južnjački temperament, mekano i nježno klupko koje je samo trebalo razmotati. Znate i sami kakvi su Dalmatinci, potpuno drugačiji način razmišljanja od nas "Panonskih Mornara", potpuno drugi mentalitet i kultura. I ona je bila posebna, što ne znači da više nije! Prvi put kad smo se susreli na Mravu o njoj sam imao baš neko uzvišeno mišljenje, iako je uopće nisam poznavao onako kako bi trebalo. Odlučio sam da joj se malo približim, upoznam se s njom, jer je bila stvarno dobra i ljubazna prema meni, ali i prema svima ostalima. Njezina pristupačnost i dobrota bili su propusnice za naše društvo, a njezino prijateljstvo prema nama za nas je značilo kao blagoslov. Ispočetka smo mi pričali baš o svemu, o vremenu, moru, životu, ljetu, bilo je tu zaista svega i svačega, ali se toliko toga više ne sjećam, a i ono što mi je dobro ostalo u pamćenju je zaista prekrupno i previše je toga da bi se sada sve napisalo u ovom postu, zato sam odlučio sve to sažeti i zapisati samo ono što nije nigdje zapisano. Juliju zaista smatram osobom iz koje dobrota izlazi na sve strane, zna te slušati, zna se odnositi prema ljudima, a fascinantno je to što je uvijek imala pripremljen odgovor unaprijed i prije nego ste joj vi postavili pitanje, kao da vam čita misli ili je već 100 ljudi prije vas postavilo to isto pitanje (za usporedbu uzimam sebe, koji pola godine smišljam kako bi odg kad me netko nešto pita). Juliju su uvijek, u sva vremena krasila nebesko plava boja slova na Mravu, po čemu je oduvijek bila veoma uočljiva i prepoznatljiva, a vrijedno je istaknuti i to da u ove 2 godine koliko je poznajem nije ušla pod drugim nickom osim Julija, što znači da nije osoba koja se sakriva pod drugim nickovima. Naravno kao i većina chata, i ona je bila u odličnim odnosima sa Crnim, Ivom i naravno još puno ljudi, od kojih treba spomenuti i Luciju (mala_15), s kojom je bila baš dobra. Ima malenog psa, e sad nemam pojma koja je vrsta, ali mi je dosta pričala o tome kako kod nje u Splitu postoji jedna dugačka šetnica uz more (mislim da je to podno Marjana) i da tu svaki dan vodi psića u šetnju te da ona trči i pas skupa s njom, a kad se umori pas onda ga nosi u rukama dalje sve do doma. Zaista jedna divna osoba zbog koje i ova priča dobiva na težini, uostalom dovoljno vam je samo pogledati par grafita koje je ona pisala na zidu pa da se uvjerite kakvoj je osobi riječ, nije potrebno da je znate ili pričate s njom, jer ako se svi slažu sa mnom da je Julija jedna užasno pozitivna osoba, onda vam ne preostaje ništa drugo osim da nam vjerujete. A ljudi poput nas ne bi lagali, o ne ne. E dane zaboravim još, dosta često sam je i zadirkivao na način da sam je pitao za Romea, tj. "Julija, di ti je Romeo?", a zauzvrat sam dobio što drugo nego - smiješak s druge strane!!

- 12:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 28.11.2008.

Iva

Budući da se žurim u školu te da nemam baš previše vremena, odlučio sam se nakratko prije škole ispričati vam još jednu priču koju ćete vi (nadam se) pročitati na mom blogu. Uz ritam Tajči i njezine pjesme "Ti Nemaš Prava Na Mene" započinjem ovu priču...
Iva je jedna veoma draga i dobra, nadasve pozitivna osoba, koju sam zaista cijenio otkako sam je prvi put imao prilike upoznati. Radi se o osobi za koju se zaista teško može reći da nije tinejdžerica, iako sam ja to u početku mislio. Stvarno, ko bi rekao da je to osoba koja je već odavno izašla iz onog mladenačkog života te počela živjeti onaj, rekao bi sredovječni, život. Poznajem je od samog mog dolaska na Mrav pa sam je, hvala Bogu, imao prilike upoznati i uživati u njezinom društvu, bez obzira na tu razliku u godinama (tek sam kasnije saznao za to), jer sam u početku Ivu smatrao curom koja je približno istih godina kao i ja. Družila se Iva sa svima, ali najviše sam je imao priliku vidjeti u društvu Crnog, Julije, Toma, Zavodnika, kasnije i Lane i Tamare... Posebno pamtim one dane od prošle godine, tj. ona jutra kad sam se imao najviše prilike družiti sa Ivom (o tome sam već pisao pod naslovom "Velika Četvorka"), uglavnom svako jutro smo se čuli i to se pamti. Iva je pripadnica velike Mrav obitelji već jako dugo, poznaje jako puno ljudi i ljudi poznaju nju, što se slobodno može nazvati legendom. Jer samo legende su vječne, zar ne? Tako će i nju ljudi pamtiti zauvijek. Puno puta mi je u životu pomogla svojim savjetima, trikovima o preživljavanju i sl. i zbog toga ću joj vječno biti zahvalan, jer sam od onih ljudi što pamte i cijene sve dobro što je učinjeno za mene. A Iva je stvarno osoba vrijedna poštovanja i divljenja, kako se iz ničega stvori nešto. Kako to svojim postupcima i ponašanjem stvoriti podlogu da te svi ljudi poštuju i cijene, jer koliko sam ja vidio, Ivi nikada nitko nije rekao niti jednu lošu riječ, pa čak i od onih budala što dolaze da bi pokazali svoje ultradestruktivno ponašanje, ali nikad se nitko nije zakačio nje, uvijek su žrtve bile neke druge osobe. O da, sjećam se i kad sam jednom prilikom, ne znam da li sam mislio ozbiljno ili ne, rekao da mi je želja jednog dana postati mesar i da ću učiniti sve da u tome i uspijem, a Iva mi pisala uvijek na zid, zapravo to je bila rođendanska čestitka za moj 17.rođendan, ili je bila riječ o nečem drugom, pisalo je ovako nekako:"Želim ti da se ostvare sve želje koje imaš pa da postaneš mesar!" Ja sam umro od smijeha. I tako to, sa Ivom sam ostao u odličnim odnosima pa skoro i 2 godine, i nikad među nama nijedne nesuglasice nije bilo (čudno za mene, koji sam se svađao čak i sa osobama koje najviše volim, ako se netko prepozna u ovome, to je namijenjeno toj osobi). Ali uglavnom, da skratim priču jer je već 12 i 15 pa moram u školu ubrzo, priču o Ivi pišem baš iz razloga što je smatram jednom svojom dragom drugaricom, uostalom mjesto na ovome blogu, tj.post, dobivaju samo osobe koje smatram zaista dragim ljudima, pa ako i vi koji čitate ove moje postove dobijete koji post koji je posvećen vama, znat ćete što mislim o vama. A Iva je stvarno nezaboravna osoba i takvu osobu ne zaboravljam. Uostalom dobila je svoj post! Da li ćete dobiti i vi jedan post posvećen vama? Ne mogu vam reći unaprijed, posjećujte i čitajte i dalje moj blog pa ćete saznati. A ja sad put prema kupaoni. Pozdrav svima. Mah - mah

- 11:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 21.11.2008.

Dblouie (MiA)

Piši mi, piši! Pišem vam ja, nakon što je cijeli ovaj tjedan moj komp bio u totalnom defektu (bio u kvaru - mojom zaslugom!), danas ja dobih priliku da se malo družim sa svojim blogecom. Pa evo ako je već tako, mogu početi sa onime što sam vam pripremio za danas...
Ovaj post posvećujem jednoj meni jako dragoj osobi, s kojom sam se neko vrijeme i najviše družio te čak bio zacoflan preko ušiju (ovo zadnje se usuđujem napisati budući da znam da osoba čije je ime sadržano u naslovu neće dolaziti na ovaj blog pa iz razloga tog mi se gaće ne tresu - barem zasad). Bila je to stvarno osoba koja je zanimljiva do temelja i koja ima taj neki zarazan utjecaj na mene da se jednostavno usuđujem reći da je to jedina osoba za koju slobodno mogu reći da se potpuno razlikuje od drugih osoba koje sam ikada upoznao. Naravno riječ je o Louici (nisam siguran koliko je znate, ako je uopće i znate), ali budući da sam je ja znao jako dobro (ipak poznajem je više od 2 godine, a to je sasvim dovoljno da nekoga dobro upoznate). Cura je to koja je full cool, ima super spike i svima je bila super. Zanimljiv je način kako smo se počeli družiti. Priča između nas počela je ovako...
Jednom davno na našem najdražem Mravu, kad sam već polako pohvatao konce kojima ću poslije zašiti mnoga prijateljstva, tako dobro da postanu neraskidiva i nepoderiva, slučajno sam se susreo sa Lujzom (koju nisam znao), Laurom (ko je ta?) i Simplom (molim?), Laura me jednom prilikom, prije nego je išla s Mrava, upitala dal ću još ostati. "Da, bit ću još ovdje, zake pitaš?", odgovorio sam pitanjem. "Ako će kojim slučajem dolaziti Dblouie na chat, reci joj da dođe navečer na Mrav", kaže ona. I naravno, prenio sam Louici poruku od Laure, a sve ostalo je, kako se kaže, legenda! Tako smo se počeli družiti, pita Louica mene dal je bila Laura, ja njoj odgovaram. Pa se lako pokrene razgovor! A tek onda sam ja totalno popizdio za njom! Jednostavno me opčinila da nisam znao za sebe. I još se zove Mia! A ja odmah poludio, ma što pričati više. Najviše sam volio čitati njezine grafite na zidu, jer su uvijek bili napisani u skladu sa zajebantskim stilom, kad na temelju jednog grafita možeš zaključiti kakva je ta osoba čiji je grafit. U biti od nje sam i pokupio neke fraze, tipa "pozzam te", "pussam te", "zake (zašto?)", "im cha" i sl. Cura je to koja je voljela Prljavo Kazalište, tako da mi je u hipotetskom značenju bila pravo društvo za pjevanje "Marine", pa onda malo i "Kiše Jesenje", "Previše Suza U Mom Pivu", ali je obožavala "Mojoj Majci" najviše od svega, iako smo najviše pjevali "Tu Noć Kad Si Se Udavala". To je bilo nešto najbolje što sam u to vrijeme mogao i zamisliti, no onda je krenulo sve nizbrdo, kao da mi se svijet srušio! Naime, tada se cijeli sustav chata promijenio kao što se (svakih nekoliko tjedana) temeljito mijenjaju Zakoni u našoj čudnoj državi. Tada je na chat uveden sustav obaveznog registriranja, a ja, nećete se smijat, nisam znao napraviti nick na chatu nit ući unutra (ali ni mnogi drugi nisu mogli). I prvo se chat srušio, pa nije radio 2 mjeseca skoro (o tome drugi put), pa smo se svi mi sa Mrava raspršili kao sprej protiv komaraca, na sve moguće chatove. Ja sam otišao na Livada chat (tko zna dal to još postoji??), i tamo sam dosta često se čuo sa Miom, ali bedara bi bila kad bi ona bila na Mravu, a ja ne mogu na njega. Ako mi možete vjerovati, svaki put kad bi pogledao "Tko je na chatu?", a ako bi vidio da je ona na chatu, srce mi je htjelo iskočit koliko je počelo lupat od uzbuđenja. Bilo je zanimljivo i kad sam rekao da sam napravio MSN, a meni Louica:"Napravio si MSN, a meni ga nisi dao? Sad sam ljuta na tebe!". Et to bi bilo sve što sam vam pripremio o Louici, velikoj ljubiteljici Prljavog Kazališta i crossa, kojeg je trenirala, o mojoj velikoj i nikad prežaljenoj iznenadnoj ljubavi, s kojom nisam progovorio riječ već više od godinu dana, ali mogu vam samo reći - nema veze, pomirio sam se s tim! Louica je samo jedna i pamtit ću je kao jednu jako super curu, ponajviše zbog njenih (pomalo zajebantskih) osobina...

- 18:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 15.11.2008.

Velika Četvorka

Dobrodošao ja natrag na svoj blog! Nakon određene stanke nastavljam ja dalje sa pisanjem postova (netko je možda jedva dočekao novi post, nekoga baš briga), al kako bilo da bilo, ja pišem novi post, pa tko želi čitati neka ga čita (iako moram priznati da mi je to pomalo i dopizdilo!). Pa recimo ovako, tko sačinjava veliku četvorku? To su redom: Julija, Iva, Tom i autor ovoga posta. Zašto velika četvorka? O tome malo više dalje u tekstu...
U samom početku moje chat avanture, nakon što sam polako upoznavao ljude, jednog pa drugog, prvi ljudi s kojima sam se počeo družiti onako intenzivno bili su upravo Julija, Iva i Tom. Naši razgovori i druženja sežu još u davna vremena, koja bi valjalo tražiti negdje u razmaku između 12. mjeseca 2006. i 2.mjeseca 2007.godine. Naime, između tih vremenskih granica na Mravu se odvijalo posebno dobro i ugodno raspoloženje, najviše zbog prisutnosti osoba koje sam spomenuo već nekoliko puta u ovome postu. Radi se o tome, a znaju oni koji znaju, da smo se upravo nas 4 družili baš svako jutro, ali baš svako! Nema dana kada nas nije bilo. U pravilu sam ja dolazio prvi, negdje oko 8 sati ujutro (u to vrijeme nisam imao komp u svojoj sobi pa sam jedva čekao da prođe dan i dođe iduće jutro, samo da mogu sjesti za komp i doć na Mrav, a kako je uvijek netko bio doma nikako da dođeš do kompa, zato je valjalo pričekati da odu svi pa odmah od ranog jutra se dočepat kompa), pričekao bih nekoliko minuta a onda bi redom dolazili Iva, pa Julija, onda i Tom, dobro nekad bi svratio i Crni, ali ovo troje obavezno. Svi oni javljali bi se sa posla, kad bi imali vremena, a ja jedini od doma, imajući uvijek vremena. Bila su to tipična druženja velikih osoba i mene, iako ja ne znam kako bi se trebao osjećati da se družim sa ljudima dosta starijim od mene, vjerojatno je razlog trebalo tražiti u meni, da su oni mene prihvatili takvog kakav jesam. Al vjerojatno je to razlog i da sam svako jutro bio tamo sa njima i pričao, pa me nisu mogli izbjeći i prihvatili su me u svoje društvo. A znamo svi kakve su to osobe, ozbiljne i preozbiljne da bi bile samo ozbiljne. Ali fitilj koji je gorio i gorio, nikada nije uspio dogoriti do kraja. Na svu sreću, ostao sam dobar sa svima i jako mi je drago zbog toga...
P.S. Pozdrav svima koji dolaze na ovaj blog, ako itko i dolazi više...

- 15:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.10.2008.

Kako je nastao nick Freddy?

Budući da je bilo dosta nedoumice što se tiče mog nadimka (po kome sam ga dao?, kako sam ga dao? i zašto?), ovaj post je namijenjen upravo rješavanju tih pitanja u vezi mog nadimka, jer znam i ja da puno ljudi ne zna kako sam ja uspio izvesti nadimak Fredd iz svog imena, na koju to foru. Crnka me jednom prilikom upitala otkud sam ja izvukao taj nadimak, dal iz crtića ili po nekoj osobi, pa vjerojatno sudeći prema tome mislim da bi nju ovo moglo zaista zanimati (btw.Crnka ti ne možeš nikako ispasti glupa koliko god da se trudiš jer ti jednostavno ne znaš biti glupa i to ti nikada neće poći za rukom). Pa evo da vam i odgovorim na pitanje koje je postavljeno u naslovu...
Jednom davno davno, negdje prije možda 5 ili 6 godina, moj stari je posudio jedan film u videoteci, jednu strašnu komediju, koju ja nikada u životu nisam pogledao u cijelosti (imao sam taj film na kompu, pa sam pogledao samo pojedine dijelove). I dobro sad, taj je film stajao na polici skupa sa ostalim kazetama, malo poviše televizora. I jednog dana slučajno ja prolazim pored te police, a kad vidim neku žutu kutiju (stari, jel bila žuta?), odmah reko to je neki film. I pogledam ja malo bolje, jer me baš zanimalo, okrenem ja kazetu na prvu stranu, a kad ono ogromnim slovima piše...Možete si i misliti što? Film je imao specifičan naziv, šokantan...O da, da, film se zvao "FREDDY JE POPUŠIO"! Kad sam ja pročitao taj naziv, skoro da nisam umro od smijeha koliko sam se smijao. I idući dan ja dođem ja u školu i počnem ispitivati sve jesu li gledali film pod imenom "Freddy je popušio". Nitko nikad nije čuo za taj film, ali su se smijali. Za mene je to bio vrhunac, nikad prije ili poslije toga nisam čuo smiješniji naziv filma od tog. I to je zapravo bilo to nešto u meni, toliko me se dojmilo to da mi je nekako ostalo u sjećanju (u životu sam pogledao ukupno 5 filmova, od toga sam 4 puta gledao isti, pa će biti čudno kada kažem da sam zapamtio ovaj film koji nisam gledao, a ne sjećam se onih filmova koje sam gledao). I tako ti je to, nekoliko godina kasnije, kada sam na Mravu birao nick, sjetio sam se tog filma i odabrao nick Freddy. A zapravo sam i dosta šarao sa nickovima, prije Fredda su se gomilali redom Il Capitano, Gruntovčan, As Iz Rukava, 2+1, Tram 11 (svi su mislili da imam 11 godina, hahah), Mesar i tako redom dalje dok nisam osmislio Freddyja. Uglavnom su svi mislili da sam si ime dao po Freddyju Krugeru (zapravo imamo mi nešto zajedničko, a to je da smo obojica odvratni dečki), ili Mercuryju (Mercury je inače Freddie, jest da je isti izgovor, ali jbg, držimo se pravilnog pravopisa). Moja Tonka iz Rijeke je mislila da se zovem Alfred pa da sam iz toga izvukao Fredd (kad mi je to rekla jednom prilikom na Playtoyu zamalo da nisam srušio cijeli server koliko sam se smijao, al ock). A opet bila je teorija i ta da se zovem Frederic ili Frederick (kako sam prije zajebavao ljude), a može biti da i u nekom crtiću postoji neki lik pod imenom Freddy (ovo će mi Crnka reći). A zapravo ime mi je poteklo od osobe koja u stvarnom svijetu ne postoji, već samo kao lik koji je bio žrtva nekog obiteljskog nasilja, koliko sam ja vidio, taj Freddy je bio žrtva silovanja (o Bože moj), ma zapravo pogledajte film pa ćete znati više.
Tek sam nedavno otkrio simboliku svojeg imena, kojeg sam odabrao slučajno, pa je ova nevjerojatnost time još i veća, jer ime došlo spontano.
Evo tih poveznica:
1.nadimak mi aludira na Freddyja Krugera (kojemu sam nevjerojatno sličan).
2.položaj tipki F, R, E, D je veoma blizak, tj.te tipke su na tipkovnici posložene jedna do druge, što mojem imenu daje zapravo i lakoću pisanja, jer ne morate šarati po tipkovnici da bi ga napisali. Jedino Y malo odskače od ove skupine slova, zato sam i postao Fredd da pisanje bude još i jednostavnije
3.F-RED-DY - moja omiljena boja sadržana u mojem imenu (na eng naravno, ali znate da je riječ o crvenoj boji slova). Moram naglasiti da je i ovo došlo dosta iznenada, jer u početku sam imao crnu boju (jer drugih nije bilo), pa sam onda i dalje imao crnu unatoč tome što se chat modernizirao (jer boju nisam znao promijeniti), a kad sam naučio onda sam postao plav (plava boja kao simbol moga grada), i naposljetku crvena boja (i petokraka je bila crvene boje, zar ne?), ipak sam ja komunist, pa bi bilo normalno da imam crvenu boju, ovo sam otkrio zahvaljujući svojoj ljepoti, koja stalno piše :red: kad joj nešto kažem, pa je tako slučajno ispalo F-:red:-EDD (pusa Tamari!!)
4.sva slova mojeg imena, dakle F, R, E, D se nalaze na lijevoj strani tipkovnice, a znate valjda političku razliku lijevo - desno (ljevica su komunisti, desnica su nacisti), i to je nevjerojatna pojava, čak sa tipkovnice možete očitati moju političku pripadnost
I to bi bilo sve za ovaj put, puno mi kommajte i budite i dalje vjerni čitatelji mog bloga kao što ste i dosad bili. Sve vas pozdravlja i voli vaš Fredd!

- 11:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.10.2008.

Crni

Priču o jednoj osobi nije lako započeti, niti s one osobne, a bogami niti one opisne strane, jer stvarno treba paziti da se ne pomiješa osobnost i opis, što na kraju može dovesti do prilično nekomotne situacije. Srećom ja ovdje nemam posao opisati nekoga po izgledu (budući da je ovo net pa ne poznajem ljude uživo - osim nekih), i stoga ću se ja držati samo one osobne strane.
Kad bi pisao neku priču o ljudima sa Mrava, u toj priči bi najviše prostora dobio protagonist današnje priče, čovjek o kojemu možeš napisati tisuće i tisuće stranica, a na kraju će i ta knjižurina biti premala, jer čovjeka treba upoznati da bi se uvjerili u istinitost cijele priče, a kad jednom i to učinite, knjiga vam više nije i potrebna, jer ćete sami znati kako se razvija daljnja priča. Kad smo već kod knjiga, treba reći da je Crni zaista napisao predivnu povijest našeg (ili bolje reći vašeg) Mrava, koja se ne može opisati u samo nekoliko rečenica, ali može se reći samo - ODLIČNO OBAVLJEN POSAO! Crni je svojevrsna enciklopedija ili institucija, čovjek koji te zaista zna razumijeti i pomoći ti na najbolji način, a da pritom koristi najjednostavnija rješenja, ona najučinkovitija.
Crnog sam prvi put sreo u samom početku, tamo negdje prije 2 godine, kada nisam još znao nikoga, a u tom samom početku mislio sam da je on samo "jedan od nas", tada balavaca kao što smo i mi bili, dao sam mu tada najviše 16 godina, koliko sam imao i ja, ali s vremenom sam zapravo uvidio da je to čovjek koji ima malo više od 16, recimo 20-25, jer je spominjao svoj posao i gablece i pauze, pa logično prema tome, nije mogao imati 16 nikako. Kako sam ja tih dana bio veoma zbunjen, nisam ništa kužio, Crnog sam prokužio tek nedavno, kada mi je na neki način postao šef, a cijelo vrijeme sam ga praktički smatrao i ocem, jer čovjek je jednostavno predobar i razuman, a uz to je bio i najstariji član Mrava pa je prema tome bio i najozbiljniji, radi čega je stekao veoma široku bazu istinskih poštovatelja njegovog lika (da se razumijemo, njemu nitko nije ponudio status zvijezde ili nešto po čemu će se proslaviti, on je jednostavno svojim ponašanjem i zalaganjem za ostale stekao to što je stekao, puno prijatelja i puno poštovanja, što ne znači da je bio uzvišen, iako je on oduvijek bio Bog Mrava). Samo su rijetki ljudi imali takvu povijest na chatu kao i on, što ga dovodi na poziciju onoga koji je na chatu proveo gotovo cijelu dekadu, koliko Mrav i postoji. Biti od prvoga dana član chata, ne može to baš svatko.
Sjećam se na samom početku, rekao sam jednom prilikom Crnome da ću otvoriti mesnicu u Beču i da će se zvati "Mesnica Bei Freddy" ("Mesnica Kod Freddyja"), a on se samo smijao. Isto tako će mi ostati u sjećanju i dan kad mi je Crni rekao sljedeće, ovako otprilike :"Raspitao sam se kod nekih ljudi na chatu, svi bi htjeli da ti budeš mod!" Pao sam u nesvijest. "Ti si predobra osoba, nadam se da su to već svi primijetili." ili "Ti si jako dobar dečko, toliko poštovanja od nekoga još nisam doživio, stvarno dobro odgojen dečko." Ako mi to kaže jedna osoba, koja sigurno poznaje stotine različitih ljudi, onda vas ne može ostaviti ravnodušnim. A Crni nikada ne bi lagao niti izmišljao takve stvari. Ipak je to moj stari "Freund", uz Toma prva osoba s kojom sam se na neki način našao na istoj valnoj duljini. Crnoga ne može nitko nadomjestiti, i s time se moramo pomiriti. Zato Crni, ako ćeš ovo čitati, želim ti se zahvaliti za svu podršku koju si mi pružio i svu onu (is)pomoć. To je moj frend, moj šef, moj otac, jednim imenom - CRNI!

- 15:51 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.09.2008.

Vrijeme Il Capitana

U ovo zaista hladno i promrzlo jutro, kada nitko ne izlazi van ako zaista nema potrebu da igdje ide, iako mislim da bi trebali svi ići van iz kuće, čisto da se malo zagrijemo, eto ja dolučih napisati novi post, čisto toliko da popunim ovu prazninu da blogu, koja već dugo stanuje na ovom blogu, toliko dugo koliko nisam pisao post. Pa evo odlučih ja sa svojim smrznutim rukama i to sjedeći u krevetu sa tipkovnicom u krilu, malo iskosa pišem ja svoje dogodovštine iz svog prvog tjedna na go-mrav chatu.
U to vrijeme na chatu je živio jedan Il Capitano (pitate se ko je bio taj?). Bio je to jedan mladi dječačić, jedva da je imao i 16 godina, koji je na Mrav došao iznenada, igrom slučaja, kao da iz vedra neba po najsunčanijem vremenu počne padati snijeg, i to usred ljeta! Taj tada mali dječačić živio je tada u Zagrebu (i još uvijek živi!). Odmah po dolasku na Mrav počeo je provoditi svoju politiku, koju je vodio dok god je bio jedan od aktivnih članova toga chata. Uvidio je da nikako drugačije neće uspjeti osim ako se zaista ne potrudi da postane jako dobar sa svima i ne pokaže solidarnost i političku pripadnost na djelu, što znači da je vrlo rado pomagao ljudima kojima je pomoć bila potrebna i uvijek stajao na stranu onih ljudi koji su bili meta vrijeđanja i ostalih nečasnih radnji ljudi sa malo "bogatijim" rječnikom izražavanja. Nije mu smetala narodnost drugih ljudi, bez obzira bila osoba sa suprotne strane iz Srbije ili bilo koje druge zemlje, on se nije nimalo bunio oko toga. Dapače, volio je baš sa svima razgovarati na samo njemu svojstven način, da pokaže onoj drugoj strani da mu je stalo. Ali neke ljude je oduvijek mrzio, a to su bili pripadnici radikalnih skupina, koji su mrzili ljude iz protivničkog tabora, mrzio je vrijeđanja na relaciji Srbin - Hrvat, uvijek se stavljao na stranu normalnih što je u današnjem patriotskom i nadasve ludom svijetu gotovo nemoguće, branio je i Hrvate kad bi ih Srbi vrijeđali, a i branio je Srbe kad bi dobili laganu porciju od Hrvata, ali je i napadao one koji su vrijeđali, pa bio to Hrvat ili Srbin ili jabuka sa prabakinog stabla, svi su dobili svoje, ko god da je vrijeđao.
Il Capitano je moj prvi nadimak na Mravu, i imao sam ga možda tjedan dana ili malo više, a taj nadimak je bio po uzoru na Francesca Tottija, mog najvećeg i jedinog nogometnog uzora (kapetana Rome, koju obožavam, a Romin grb sam u profilu imao oduvijek, prva i jedina slika). Prvi tjedan je bio paklen, osim što sam polako pokušavao pronaći samog sebe na chatu, već sam se i stigao posvađati sa jednom budalom koja je tamo dolazila ranije. Sjećam se baš i nicka. Bio je to neki Marin Erceg iz Otočca (Marin Erceg mu je bio nick), koji je stalno blokirao chat i vrijeđao ostatak družine. Tako je jednu večer uhvatio u koštac jednog Freda (ala nicka!), koji je bio iz Srbije i čim se to saznalo odmah je počela tortura. Naravno stao sam na stranu svog nesuđenog imenjaka, iako mi to nikada nismo bili, jer smatram da čovjek nije ništa skrivio da bi se sramio što je Srbin. Ako je Srbin i ne vrijeđa, znači da je pošten i poštovanja vrijedan čovjek, a ovdje je bio napadnut ko da je razrušio sve gradove diljem Slavonije! Bilo je još takvih sličnih ili istih slučajeva, ali o tome bi ja drugi put, jel može tako?

- 14:14 - Komentari (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.09.2008.

Moja Prva Večer Na Mravu Ili Samo Iluzija?

Te večeri kad sam došao na Mrav, a bilo je oko 10 navečer, nisam niti slutio da će mi ta večer možda i obilježiti sadašnji život, da će mi Mrav praktički postati sastavni dio života i da bez njega jednostavno neću moći. Ko je mogao pomisliti da ću ja uspjeti na tom chatu, među tom gomilom ljudi koja je svakodnevno dolazila tamo i družila se? Ni ja sam nisam vjerovao da ću se ja tamo zadržati gotovo pune 2 godine, dolazeći tamo dosta često, sa manjim stankama. Dal će mene itko prihvatiti u svoje društvo? To sam ja sve sebe pitao kad sam prvi put došao na Mrav. Naravno, bio mi je prvi put i logično da me tada baš nitko nije znao ko sam i odakle dolazim. Bio sam totalni anonimac za sve i jednostavno kad sam došao tamo prvi put, nisam znao šta bi pričao i s kim bi pričao, bio sam totalno izgubljen u vremenu i prostoru, a jedino što sam najbolje znao je to da čitam što drugi pišu - i samo radi toga sam dolazio na chat! Onda je trebalo početi probijanje prema vrhu, da se nađem u nekom vlaku koji će me pogurati prema naprijed, prema ekipi. Trebalo je učiniti sve da te ljudi zapamte po nečemu, upoznaju, prihvate kao svog prijatelja i da te takvime smatraju. A ja na chatu nisam imao baš nikog poznatog s kim bi se družio (kao što je Tamara imala Crnku i Crnka Tamaru kad su bile nove i nisu nikoga znale osim što su poznavale jedna drugu...btw.pozdrav vama ako ćete ovo čitati...volim vas). Makar ono, istina na vidjelo, ja nisam tada niti mogao znati da ću se na Mravu zadržati toliko dugo gledajući situaciju kakva je tada bila, nisam bio ziher dal ću ja uspjeti na tom chatu ili ne, dal ću se s ikim sprijateljiti i dal ću imat razloga da tamo dolazim, a da samo šutim i čekam da mi se netko obrati ili da me netko nešto pita, ili općenito da radim ono što sam najbolje znao - da čitam što drugi govore. I tako je izgledala moja prva večer na Mravu, dosta zbunjeno i kaotično. Prvi nick mi je bio Il Capitano (tada se još nije rodio dotični i ultra-nepodnošljivi Freddy), a prve osobe koje sam zapazio na Mravu bile su - Crni i Laura!! I njih dvoje poznajem najduže od svih, samo što su trebali proći mjeseci i mjeseci da se upoznamo i počnemo družiti. Jer ipak sve počinje od društva, radi društva se dolazi na chat. A ja to prvi dan nisam imao i zato sam si i mislio - je li to moj prvi i zadnji put da sam bio na Mravu? Ipak bio sam novi (svi su jednom bili novi na chatu), a i iskreno, nisam se toliko dugo mislio zadržavati na Mravu, tek da dođem par puta da razbijem dosadu. A eto, zalomilo se...

- 11:35 - Komentari (54) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.08.2008.

Kako Sam Došao Na Mrav?

Nakon dugo dugo vremena ja odlučio napisati novi post, kako sam i rekao, treba početi od nečega, a počinje se uvijek - od početka (valjda da, a neki i ne, prvo naprave krov i dimnjak, a onda grade kuću iz temelja). Pa evo ja počinjem opisivati svoju Mrav avanturu, od mog prvog dolaska tamo, što bi se reklo ulaska kroz mala vrata. Kako sam se odlučio da dođem na Mrav? Što me na to natjeralo? Kako sam uopće došao na Mrav? Odgovori slijede dalje u tekstu.
Sve se dogodilo jedne večeri, mislim da je tada bio 1.11.2006. godine (sjećam se baš da je bilo tako negdje, jer su moji otišli u Dalmaciju te sam ja sam ostao kod kuće jer mi se nije dalo ići sa njima). Kako u to vrijeme još uvijek nisam imao komp u svojoj sobi (ruku na srce tada još nisam niti bio lud za kompom kao sad), iskoristio sam priliku dok mojih nije bilo doma pa sam sjeo za komp od starog. Kako sam već napomenuo da sam bio sam doma, bilo mi je stvarno dosadno, u praznom stanu, tužno i očajno, pa reko da odem na chat da si ubijem dosadu (tada mi se to činilo zaista senzacionalno, šta ima tu loše, pričaš sa ljudima, zezaš se, upoznaš nekog novog, a uostalom imao sam i ponekog chaterskog iskustva od prije, pa mi se to činilo kao odlična ideja, da odem na chat). I tada je vaš budući Fredd sjeo za komp, spojio se na net i upisao riječ "chat" u tražilicu, pa ajde što nađe nađe, samo da ubijem dosadu i jednu večer, bilo je tu svega i svačega, ali iskreno ne znam kako sam pronašao baš onaj najbolji, tj.nemam pojma kako sam dospio na Mrav, ali budući da mi se sve to svidjelo, odlučio sam ostati (za razliku od ostalih chatova, s kojih sam pobjegao prije nego sam uopće i došao).
A tada je Mrav izgledao poput nekog amaterskog chata (čovjek bi reko da sam ga ja napravio, a i izgledao je tako). Bio je užasno spor i nekvalitetan, nije bilo PVT-a (za ovo nisam ziher, ali čini mi se da ga zaista nije bilo), nije bilo niti boje niti ičega drugog što danas ima (čak ni debila nije bilo, to je glavni nedostatak), nije bilo modova (ljudi su bili legendarni pa modovi nisu bili niti potrebni), nije bilo ni smajlića ni lozinke, a tekst se prikazivao prema gore (ono kad bi vi napisali neku poruku, ta bi se poruka prikazala skroz gore umjesto dolje kako je danas). Ali po jednoj stvari je tadašnji Mrav bio legendaran. A legendaran je bio zbog ekipe (i danas je ekipa super, ali je sve tanja i manja). Tako je to bilo kad je Fredd prvi put došao na Mrav, a tako je bilo još jako kratko vrijeme, možda najviše tjedan - dva, čak i 3, dok se chat nije potpuno promijenio i poprimio današnji izgled. Tako je to bilo prije skoro 2 godine...
(Nastavak slijedi idućih dana)
P.S. Tamari sve najbolje za njen jučerašnji rođendan (htio sam da i na mom blogu osvane čestitka, a bolje i zakasniti jedan dan, nego to napisati u sljedećem postu koji će biti - ko zna kada??!!).

- 15:59 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi

Osobna Karta

Svi Moji Nadimci I Ko Mi Ih Je Nadjenuo